Rad govori o mojem dedi koji nakon teškog moždanog udara postaje dementan i s oslabljenim fizičkim sposobnosti poput kretanja i vida. Koncept knjižice je da se kroz tehniku kolaža prikaže jedan njegov dan u obliku šetnje. Kolaži prikazuju svijet iz njegove perspektive, čudan i fragmentiran. Prikazane su situacije iz naših šetnji poput dovikivanja smiješnih komentara prolaznicima ili pronalaska njegovih stvari po ulici. Tekst je tretiran tako da čitatelj dobije perspektivu čitaoca kojemu je oštećeno vidno polje i time nalikuje na poeziju dadaizma, pravca koji mi je bio inspiracija knjižicu.